OTKRIVENJE

Proroštvo - prispodoba o pšenici i kukolju


"Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.
  • Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'
  • On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.'
  • Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?'
  • A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"

Čudesno, ovo je jedno od proroštava Isusovih koje se u većem djelu ostvarilo. Ostalo je zapravo samo onaj dio da pšenica dozri do kraja pa da s može odvojiti od kukolja.

Dok je pšenica zelena ona ne može sebe razlikovati od kukolj jer je i kukolj zelen, a gle uz pšenicu raste. Te mlada pšenica ne može razlikovati kukolj od svoje srži.

To je ono kada u crkve imamo i duše koje pozivaju na razdjelu i mržnju među narodima, vjerama i jezicima(što je više teologije ta duša naučila opakija su joj djela u lukavije razdor stvara).  Dok druge dobre duše ne reagiraju nego samo slušaju ovaj kukolj koji naučava protiv Isusovih Zapovjedi ljubavi. Jer misle "pa ovi SU NAŠI"", "iz mog su naroda ili vjere", "pa oni se mole i idu na obrede", " pa oni ratuju i ubijaju za nas i našu vjeru i naš narod", "oni NAS VOLE".

To je navezanost zelene pšenice NA KUKOLJ IZ VLASTITIH REDOVA. To je jedan od temeljnih znakova DA JE PŠENICA JOŠ ZELENA. Jer nije u stanju da razlikuje svoju srž, a to je PŠENICA (nalik SJEMENU OD KOGA JE NASTALA) od srži kukolja(ta kukolj je protivnikov plod i duh)
Zato imamo tužnu činjenicu da dobri vjernici i sveštenici ne vide zločince iz svog naroda.  Misle da su njihovi zločini manji i nježniji i OPRAVDANIJI(ta ljudi sebi sami sve opravdavaju).  Dok kod onih iz drugih vjera i naroda I TRUNKU U OKU VIDE. Čak i u dobrima i Svetima u drugim vjerama zlo vide(jer slušaju svoj kukolj i laži njegove, a ne svoj duh).

Uistinu pšenica se splela sa kukoljem žestoko.  Positovjetila se sa njim. Izmiješala na svim razinama.  I tek kada zrene. Kada dobije zlatnu boju zrele pšenice.   Kada postane i po zrelosti slična SJEMENJU OD KOGA JE NASTALA(Riječ Božja).  Tek tada pšenica PREPOZNA DA JE KOROV KOROV.

I to je trenutak kada se može odvojiti pšenica od korova.  TA SAMA ĆE SE ODVOJITI. Sam kukolj će je ako baš hoćemo odbaciti i pogaziti kada bude u Duhu Riječi Božje.

Zato prijatelji dragi nemojmo čupati korov od pšenice.  Jer možemo i mladu pšenicu isčupati pa da ne dozri.  Ako smo sluge Gospodnje. Svatimo to i ne udarajmo po Duhovnim zajednicama i Crkvama.  Da nebi prekršili Zapovjed Gospodnju. Nježno joj UKAZUJMO NA SJEME OD KOGA JE POSTALA I NA RIJEČI I ZAPOVJEDI ISUSOVE.  Posebno na Zapovjed ljubavi prema neprijatelju.  Pa će Duh ostalo sa dušom napraviti i ona će polako sazrijeti I SAMA SE RAZDIJELITI OD KUKOLJA. Kada potpuno sazri  će biti u stanju spoznati i reći ISTINU.

Kada se broj vaše braće ispuni u službi Mučeničkoj službi milosrđa i praštanja i LJUBAVI PREMA SVIMA I NEPRIJATELJIMA. Ko što i Sjeme od koga nastaste Riječ Božja napravi. TADA ĆE BITI RAZDVAJANJE DUŠA NA ŠUTE I ROGATE. NA OVCE I VUKOVE.